Iako Republika Srpska obiluje talentovanim mladim umjetnicima, njihov put ka afirmaciji često je prepun prepreka koje ih sputavaju da profesionalno napreduju. Najveće kočnice leže u hroničnom nedostatku finansijske podrške, jer su budžeti za kulturu sve manji i neravnomjerno raspoređeni, dok se prilike za izlaganje, nastupe i međunarodnu saradnju svode na minimum.
Uz to, broj kulturnih prostora i javnih programa u kojima bi mladi mogli da se izraze rapidno opada, a sistemska podrška gotovo da ne postoji. Rezultat je sve veći broj umjetnika koji se odlučuju na odlazak ili potpunu promjenu profesije.
U okviru istraživanja o položaju mladih umjetnika u Republici Srpskoj, sproveli smo anketu u kojoj je učestvovalo oko 50 mladih stvaralaca iz različitih oblasti – likovne, muzičke, scenske i primijenjene umjetnosti. Cilj ankete bio je da se stekne uvid u njihova razmišljanja o budućnosti umjetnosti u Republici Srpskoj, kao i o ličnim planovima u vezi sa ostankom ili odlaskom iz zemlje.
Kada se osvrnemo na cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu, izdvajanja su 1,3 evra po glavi stanovnika. U Federaciji BiH se kreću na višem nivou nego u Republici Srpskoj, sa znatno boljom podrškom savremenoj umjetnosti i nezavisnoj sceni. U RS, takva podrška gotovo i da ne postoji sistematski.
Vlada Federacije BiH je na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta donijela odluke o usvajanju šest programa ulaganja sredstava za institucije nauke i kulture od značaja za BiH. Za institucije nauke i kulture od značaja za Federaciju BIH izdvojeno je 1.000.000 KM, i to za kulturu od entitetskog načaja 1.630.000 KM, te za podršku mobilnosti umjetnika 100.000 KM.
Dodatni problem predstavlja i dinamika isplate sredstava za projekte koje Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske odobri putem godišnjih konkursa. Umjesto da novac stigne unaprijed ili u toku realizacije, organizatori dobijaju sredstva tek nekoliko mjeseci nakon što je projekat već sproveden i isfinansiran iz drugih, često privatnih ili kreditnih izvora. To ne samo da otežava planiranje i realizaciju kulturnih aktivnosti, već i demotiviše mnoge mlade autore i udruženja da uopšte apliciraju na konurs Ministarstva.
Slučaj Jazavac – jubilej proslavljen smanjenim budžetom
Banjaluka, maj 2025 – Gradsko pozorište „Jazavac“, jedno od ključnih kulturnih uporišta Banjaluke i Republike Srpske, ulazi u svoju dvadesetu godinu postojanja suočeno s ozbiljnim finansijskim problemima. Umjesto simbolične podrške povodom jubileja, iz budžeta Grada Banjaluka za 2025. godinu ovom pozorištu je dodijeljeno duplo manje sredstava u odnosu na prethodne godine. Tačnije, budžet je prepolovljen – sa oko 100.000 KM sveden je na tek 50.000 KM.
Ova odluka je došla kao hladan tuš za upravu, glumce i kulturnu javnost, posebno imajući u vidu da se “Jazavac“ proteklih godina pozicionirao kao jedno od najaktivnijih i najproduktivnijih pozorišta u regionu. Pored redovnog repertoara, pozorište organizuje i niz manifestacija, među kojima se posebno izdvaja festival glumca “Zaplet”, koji je postao važan regionalni događaj.
„Svake godine učestvujemo na konkursima Grada i savjesno pravdamo svaki dinar. A sada, kada je i Ministarstvo prosvjete i kulture RS prije dvije godine smanjilo sredstva za kulturu, a Grad Banjaluka ide istim putem – i to ne samo prema nama – ne možemo da se ne zapitamo: šta se dešava? O čemu razmišljaju ti ljudi? Šta će ostati iza njih?“, rekao je Ljubiša Savanović, organizator Gradskog pozorišta Jazavac.
Zabrinjavajuće je i to što ova situacija nije izolovan slučaj – kulturni sektor Banjaluke i Republike Srpske generalno trpi posljedice nedosljedne i politički neosjetljive kulturne politike, gdje budžeti rastu, ali kultura ostaje na margini. U budžetu Grada Banjaluka za 2025. godinu, iako je ukupno planiran rast sredstava, izdvajanja za kulturu nisu proporcionalno povećana, a pojedine institucije, poput „Jazavca“, prošle su čak i gore nego ranije.
„Kuda vode ovakve odluke gradske skupštine i kakvu poruku šalju narodu kojem ukidaju kulturu? Da li je normalno da je lakše igrati predstave u drugim gradovima nego u svom?“, pitaju iz Jazavca.
Odluka da se budžet prepolovi dolazi bez jasnog obrazloženja i bez prethodnog dijaloga sa rukovodstvom pozorišta. Uprkos svemu, ekipa iz “Jazavca“ najavljuje da neće odustati od svojih programa, i da će – kao mnogo puta do sada – raditi pod pritiskom i improvizacijom. Ipak, pitanje je koliko takav entuzijazam može trajati bez sistemske podrške.
Ako Gradsko pozorište “Jazavac“, nakon 20 godina rada i hiljada zadovoljnih gledalaca, ostaje bez pola budžeta – šta onda mogu da očekuju ostali akteri kulturne scene?
U kulturi, kako stvari stoje, jubileji se više ne slave – oni se preživljavaju.
Prilike za mlade umjetnike
Prostor za mlade umjetnike u Republici Srpskoj sve više podsjeća na tišinu nakon koncerta – nekad je odisao životom, uzbudljivošću i mogućnostima, a danas je prekriven prašinom i tišinom institucionalnog zanemarivanja. Nestanak ključnih manifestacija poput Demofesta, koji je godinama bio najveća platforma za neafirmisane bendove u regionu, ostavio je prazninu koju do sada niko nije uspio da popuni.
Demofest, koji je okupljao mlade muzičare iz cijele bivše Jugoslavije i omogućavao im prvi ozbiljan izlazak pred publiku i medije, prestao je sa radom nakon godina borbe s finansijama i institucionalnom nebrigom. Iako je grad Banjaluka imao priliku da izgradi prepoznatljiv kulturni brend, manifestacija je ugašena bez jasnog plana kako i čime nadomjestiti tu rupu u kulturnom tkivu.
Studentsko pozorište Banjaluka je simbol borbe za kulturu u mraku. Jedan od najilustrativnijih primjera trenutnog stanja kulture u Republici Srpskoj je situacija u Studentskom pozorištu Banjaluka. U aprilu 2024. godine, ovoj kulturnoj instituciji, koja se nalazi u centru grada, isključena je struja zbog neizmirenih računa. Razlog je taj da Skupština grada Banjaluka nije usvojila odluku o sufinansiranju kulturno-umjetničkog rada amaterskih ustanova, što je dovelo do finansijskog zastoja i nemogućnosti plaćanja osnovnih troškova.
Uprkos ovim izazovima, pozorište je nastavilo sa radom. Premijera predstave “Gružanka”, rađena po romanu “Koreni” Dobrice Ćosića, bila je planirana i izvedena pod svijećama, što je postalo simbol otpora i predanosti kulturi.
Glas generacije: Dokaz da se mladi nisu predali i žele da se njihov glas čuje je i emisija na Radiju Republike Srpske „Maštarije – ma šta mi je“.
Emisija je zamišljena kao platforma gdje mladi na javnom servisu imaju priliku da izraze svoje radove u poljima umjetnosti, sporta, nauke kao i da izraze sve svoje brige i probleme. U medijiskom prostoru Republiku Srpske ima svega još jedna emisija namijenjena isključivo mladima. „Maštarije“ je autorski projekat mlade književnice Selene Berić.
„Emisija „Maštarije – ma šta mi je“ je kreativni izraz cijele generacije gdje se smjenjuju mladi ljudi koji imaju šta da kažu. “Naš cilj je bio da napravimo dinamičan prostor na talasima radija, u kojem mladi mogu da govore, kritički razmišljaju i dijele ono što stvaraju. Iako je to mali korak, vjerujemo da može da bude vrijedan“ kaže Berićeva.
Emisiju možete poslušati na RTRS sajtu.
Početak promjena:Centar za razvoj i unapređenje kinematografije u Republici Srpskoj osnovan je 2021. godine na inicijativu srpskog tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, radi podsticanja filmskog stvaralaštva u Srpskoj. Njihovi projekti i konkursi omogućavaju priliku mladima da rade u oblasti kinematografije.
Otići ili ostati?
Čuveno pitanje otići ili ostati? Kako pronaći tračak svjetla u tami a ne pokopati svoje ambicije i snove?
Otići?
Sve je više primjera mladih koji odlaze u potrazi za boljim sutra. Jedan od mladih stvaralaca koji je sreću potražio u inostranstvu je Aleksa Todorović iz Banja Luke. Aleksa je apsolvent vizuelnih efekata u FX Barcelona film school. Pitali smo ga zašto se opredijelio da gradi svoju budućnost baš u Barseloni:
„Upisao sam fakultet u Barseloni iz nekoliko razloga. Htio sam da iskoristim priliku da odem u stranu zemlju i veliki grad kako bih upoznao različite kulture i tako proširio svoje vidike. Takođe Barselona je umjetnički grad i želio sam da studiram u takvom okruženju. Moj smjer nije veoma aktuelan na Balkanu i smatrao sam da će mi biti lakše naći posao u inostranatvu ako odem tamo da studiram. U Republici Srpskoj je sve manje prilika da se bavim stvaranjem vizuelnhih efekata u kinematografiji. Barselona mi je pružila nova poznanstva i priliku da upoznam različite ljude i kulture. Veoma sam nostalgična osoba i moj dom mi često nedostaje. Zbog toga mi je cilj u životu da nadjem dobar posao koji mi pruža da mi radno mjesto može biti i moj radni sto u Banja Luci, a i neka ležaljka na Barseloneti“ izjavio je Todorović.
Ostati?
Ostati ovdje znači imati priliku da budeš pionir – da stvaraš scenu tamo gdje je trenutno nema, da inspirišeš druge i da kulturu ne doživljavaš kao gotovu stvar već kao nešto što možeš sam graditi.
Mnogo je tema, običaja, istorije i identiteta u Republici Srpskoj koji su neispričani i nedovoljno istraženi. Upravo ovdje možeš pronaći glas koji nigdje drugo ne bi imao isti odjek.
I pored slabog sistema, javljaju se pojedinci i kolektivi koji rade vrijedne stvari – od alternativnih medija, radionica i performansa, do emisija kao što je “Maštarije – ma šta mi je?”. Ako se više mladih uključi, scena može dobiti novu snagu.
Neki umjetnici biraju da ostanu upravo zbog toga što žele mijenjati stvari iznutra. Umjesto odlaska, biraju da ostanu i stvaraju – čak i u teškim uslovima – jer vjeruju da promjena mora doći iznutra.
Primjer mladih koji ostaju su banjalučki umjetnici koji su učestvovali u našem podkastu. Gosti podkasta su mlada glumica Marija Polić, reditelj Danilo Paranos, DJ Vuk Ilić i književnica koja je i urednik podkasta Selena Berić. Oni su razgovarali o ovoj temi i još mnogim pitanjima koje muče mlade u Republici Srpskoj.
Ostati u Republici Srpskoj kao mladi umjetnik nije lak izbor – ali jeste hrabar. Ostati znači vjerovati da umjetnost može mijenjati društvo i da se kulturna scena ne gradi negdje drugo, već ovdje, korak po korak. Ostati znači boriti se za prostor koji danas možda ne postoji, ali koji može postati stvaran ako se za njega izborimo zajedno.
Ostajte ovdje!… sunce tuđeg neba,
neće vas grijat’ k’o što ovo grije;“- Aleksa Šantić
U toj borbi nema garancije uspjeha, ali ima smisla – jer svaki rad, svaki performans, svaka pjesma i izložba koja nastane uprkos svemu, čin je otpora i znak da kultura još nije ugašena a to je već početak budućnosti.
